Doista je mnogo objava koje su pratile i prate naš hod. Nemoguće je sve ih izložiti u ovoj knjizi, kojoj je svrha dati vam samo jedan pregled našeg duhovnog puta. Međutim, objave o kojima govorimo su sve usmjerene da se očituje precizan Božji naum: uglavljenja u Kristu cjelokupnog svemira.
Ovaj naum nije nov. O njemu je već sv. Pavao govorio u poslanici Efežanima, pokazujući ga kao nakanu koja je bila prisutna u volji Božjoj od samog početka. Bog će ga ostvariti po Isusu Kristu u punini vremena. Sv. Pavao također potvrđuje da nam je Bog saopćio ovaj svoj plan, koji je tajna njegove volje, po milosti koja nam je darovana u Isusu Kristu.
Kroz objave primljene preko Stefanije Caterine te propovijedanje Tomislava Vlašića, ovaj Božji naum nam je bio tijekom godina sve detaljnije objavljen i pojašnjen. Možemo potvrditi da smo primili široku sliku o Božjem naumu, te sredstva i događaje koji omogućuju njegovo odvijanje. Pokušat ćemo vam u ovoj knjizi pružiti jedan kratki sažetak, a za detaljne informacije vas upućujemo na naše knjige i web stranice, gdje ćete pronaći u puno opširnijem obliku sve o čemu govorimo.
Polazimo naime od prvog odlomka knjige "Preko velike Barijere" od Stefanije Caterine, a koji donosimo u nastavku, u kojem autorica kratko sažima Božji naum onako kako joj je bio objavljen:
"Stožer objava koje su mi bile povjerene jest velika poruka što je sadržava kristološki hvalospjev u poslanici sv. Pavla Efežanima:
“Neka bude hvaljen Bog, Otac Gospodina
našega Isusa Krista – on koji nas blagoslovi svakim duhovnim
blagoslovom na nebesima u Kristu.
On nas u njemu izabra prije stvaranja svijeta,
Da budemo sveti i bez mane pred njim;
u ljubavi nas predodredi sebi za sinove po Isusu Kristu,
prema odluci svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njom nas
dobrostivo obdari u Ljubljenome, u kome imamo otkupljenje njegovom krvlju,
oproštenje grijeha, prema bogatstvu njegove milosti.
Nju nam obilno udijeli sa svom mudrošću i razumijevanjem,
obznanivši nam tajnu svoje volje,
prema onome što je prije u njemu odlučio
za provedbu punine vremena:
obuhvatiti pod jednu glavu u Kristu sve što je na nebesima i što je na zemlji.
U njemu smo i mi primili svoju baštinu –
pošto smo predodređeni nakanom onoga koji sve radi prema odluci svoje volje –
da budemo na hvalu slave njegove,
mi koji smo već prije postavili nadu u Krista.”
Ovaj mi je ulomak Svetoga pisma bio naznačen kao temeljni tekst od kojega treba krenuti da bi se razumjelo ono što ću izložiti.
Središnja je poruka, dakle, ova: sva stvorena zbilja mora se konačno vratiti Bogu po Isusu Kristu.
Naum da svaku stvar obuhvati pod jednu glavu, Krista, mora se ispuniti. Njegovo je odvijanje istodobno i priprema za slavni Kristov dolazak, a nitko ne zna u kojemu će se on trenutku dogoditi, ali je svatko dužan pripremati ga prinoseći život i moleći.
Bog moćno djeluje u našemu vremenu da bi ostvario taj naum koji se tiče živih i pokojnih te obuhvaća sve što je stvoreno. Isus Krist će na kraju vremena Bogu Ocu predati sve što je na nebesima i što je na zemlji. Da bi se taj naum ostvario, pozvani su da u njemu sudjeluju Blažena Djevica Marija, anđeli, sveci, duše u čistilištu, cijelo čovječanstvo, sva stvorenja. Prema njemu će se ujedno sotona potpuno podvrgnuti moći Isusa Krista. (…)
Nijedna se tema ne može odijeliti od ostalih, jer Božja nakana o kojoj govorimo ima mnoštvo vidova. Polazište i odredište jest Trojedini Bog. Sve neprekidno upućuje na središnji lik Isusa Krista, jedinoga Spasitelja i Posrednika, te na otajstvo spasenja po njemu kao nezamjenljiv ključ kojim valja očitavati duhovnu dinamiku što obasiže i uključuje sve što postoji u svemiru, i žive, i pokojne, i sva stvorenja, da bi Isus sve predao Ocu."
Rekli smo da plan uglavljenja u Kristu svega stvorenog potječe još od početka stvaranja. U tom svjetlu nam je rečeno da postoje, osim ovoga na Zemlji, i druga čovječanstva u svemiru, koja žive na različitim planetima. Svi ljudi, bez obzira kojem planetu pripadali, djeca su Božja, stvoreni na njegovu sliku i priliku.
Svaki planet je imao svoje praroditelje i Stvoritelj ih je sve stavio na kušnju kako bi im od samog početka ispitao vjernost. Bog je od njih tražio suradnju u upravljanju svemirom te podložnost njegovim božanskim zakonima. Nisu svi praroditelji odgovorili na isti način. Malobrojni su rekli da, pokazujući potpunu vjernost Bogu; drugi su ostali nesigurni, većina se otvoreno pobunila protiv Boga. Praroditelji sa Zemlje ne samo da su se pobunili, već su sklopili savez s Luciferom, koji je od našeg čovječanstva zadobio najveću moć.
Istočni grijeh počinjen od tako širokog dijela čovječanstva prouzročio je strašne posljedice: smrt, bolest, podjele između različitih čovječanstava, sukob između muškarca i žene, kao i duboke poremećaje u stvaranju. Ono je bilo preoblikovano od Boga ovisno o odabirima različitih čovječanstava. Tako je izvorni svemir, nepokvaren i skladan, ustupio mjesto trima svemirima, koji su međusobno veoma različiti: visoki svemir, u kojem žive čovječanstva koja nisu počinila istočni grijeh; srednji svemir, nastanjen neodlučnim čovječanstvima i niski svemir, nastanjen čovječanstvima pobunjenim protiv Boga; ovdje se nalazi Zemlja.
Nakon istočnog grijeha, unatoč pobune mnoge njegove djece, Bog je odmah obećao Spasitelja, rođenog od žene, koji će se utjeloviti na Zemlji, najkrhkijem planetu i najizloženijem Luciferovom djelovanju. Od tada je započelo izvršenje velikog plana uglavljenja u Kristu cijelog svemira.
Isus Krist je rođen na Zemlji, gdje je umro i uskrsnuo za sve ljude u svemiru, ne isključujući nikoga. U Kristu, začetniku novoga čovječanstva, otkupljenoga od grijeha, bit će okupljeni svi ljudi u svemiru kako bi nastalo novo čovječanstvo, jedan narod, slobodan od đavolske vlasti, pokoran Bogu i njegovim zakonima. Ljudi svih planeta i svih vremena koji ljube Boga i sva stvorenja bit će uglavljeni u Kristu. On će ispuniti u svemu i u svima djelo spasenja: vratit će se u slavi suditi žive i mrtve, sabrat će svoje izabrane iz svakog kuta svemira. Učinit će od njih jedan narod te će ih uvesti u novo stvaranje, nepokvareno, koje je Bog stvorio za svoju djecu.
Lucifer i njegovi sljedbenici će biti zauvijek odvojeni od djece Božje i stavljeni u jednu dimenziju potpuno suprotnu od novog stvaranja, udaljeni od Božje ljubavi koju su oduvijek odbacivali. Neće imati nikakve mogućnosti štetiti djeci Božjoj. Također ćete i o ovome naći opsežna pojašnjenja u dvije citirane knjige.
Plan uglavljenja u Kristu cijelog svemira prošao je mnoge faze kroz povijest. Bog je intervenirao u više navrata i na više načina kako bi pomogao buntovnim čovječanstvima da mu se približe. Često se služio anđelima i sebi vjernom braćom iz svemira, koja nisu počinila istočni grijeh, kako bi izašao u susret najslabijim čovječanstvima. Poslao je svoga Sina Isusa Krista na Zemlju, planetu ponajviše neprijateljskom prema Bogu, kako bi pomirio sa sobom grešno čovječanstvo dajući svakom čovjeku mogućnost otkupljenja od istočnog grijeha.
Božje djelovanje je bilo osobito jako na Zemlji, gdje se je Spasitelj Isus Krist utjelovio kako bi izvršio svoje djelo otkupljenja. S obzirom na Isusov dolazak, Bog je formirao na Zemlji izabrani Izraelski narod iz kojega se trebao roditi Krist. Na Zemlji je, isto tako, Isus ustanovio Crkvu, prvu stanicu Kraljevstva Božjeg, koja je pozvana donijeti navještaj spasenja svim ljudima.
Iz onoga što nam je bilo objavljeno, osobito od apostola Petra i Pavla , izranja da je Crkva na Zemlji trebala evangelizirati svemir, navješćujući Isusa Krista i krsteći ne samo ljude na Zemlji, nego i one na drugim planetima. Sam Isus je poučio svoje apostole glede postojanja života u svemiru. Na koji se način Crkva na Zemlji mogla suočiti sa poslanjem takvih razmjera i širine? S kojim sredstvima? Uz pomoć braće vjerne Bogu iz visokog svemira, koji oduvijek putuju svemirom. Oni bi stavili na raspolaganje Crkvi, koja bi bila u misiji u svemiru, svoje znanstvene i tehnološke spoznaje, snažno prateći njeno djelovanje.
Na mnogo načina Bog je nastojao uspostaviti odnos bratskog zajedništva između Crkve na Zemlji i vjernih čovječanstava s ciljem evangelizacije svemira. Objavljeno nam je da je, prije svega u 20. stoljeću, Bog dao posebne milosti da pripremi Crkvu na Zemlji za poslanje u svemiru . Poslao je vjernu braću u posjet Crkvenim predstavnicima, poslao je svoju Majku, koja je u Fatimi govorila o stvarnosti svemira u glasovitoj trećoj tajni, o kojoj se puno govori; dao je i nastavlja davati kršćanima na Zemlji mnoge znakove prisutnosti života u svemiru. Unatoč tome, Crkva nikada nije započela svoje poslanje u korist svemira. Ljudski strahovi, oprez, komotnost, kao i neprestano djelovanje zloga, koji se na sve načine protivio, zaustavili su već od početka tu misiju o kojoj se, malo po malo, izgubilo i sjećanje.
Unatoč tromosti Crkve na Zemlji, Bog nije stavio na stranu svoj plan: on želi da poslanje evangelizacije svemira bude ispunjeno. Godine 2013., nakon bezbrojnih poziva službenoj Crkvi da objavi postojanje života u svemiru, a koji su ostali bez odgovora, Bog je zadatak evangelizacije svemira povjerio vjernim čovječanstvima. Od tada pa do danas vjerna su čovječanstva završila evangelizaciju srednjeg svemira s izvrsnim rezultatima. Očekuju Božju zapovijed kako bi započeli evangelizaciju niskog svemira. Da li je, dakle, Crkva na Zemlji stavljena po strani? Ne, naprotiv, pozvana je aktivno sudjelovati u djelovanju vjerne braće: prije svega živeći Isusov nauk, naviještajući postojanje života u svemiru, evangelizirajući Zemlju koja je uronjena u pravo pravcato poganstvo.