Smatram da je pitanje krštenja iznimno osjetljivo, važno i, rekla bih, bitno da bi se shvatio Božji naum da pod jednu Glavu, Isusa Krista, obuhvati cijelo čovječanstvo, koje čine živi i pokojnici.
Već otkako sam s njima počela dolaziti u doticaj u svojim doživljajima, duše iz čistilišta tražile su da im se omogući krštenje. Taj zahtjev je bio osobito usrdan u pobačene djece, ali podjednako i kad su posrijedi bile duše odraslih osoba umrlih bez krštenja. No, krštenje su zahtijevale i duše živih koje su mi se ukazivale u duhu, Božjim dopuštenjem, kako bi, osim što im se pomogne molitvom, primile upravo milost krštenja.
Pitala sam se kako to da tim dušama nije dovoljno Božje milosrđe te što učiniti da bi se one krstile. Bila sam svjesna da Crkva uči kako se sakramenti odnose na žive. Međutim, sjećajući se što je sv. Petar doživio u Kornelijevoj kući, potaknuta snagom Duha Svetoga, odmah sam počela krstiti onako kako su me postupno upućivali. Izabrala bih, naime, muško ili žensko ime, ili oba, ovisno o tome koliko je bilo nazočnih duša, na primjer, Marija i Josip. Triput bih napravila znak križa, govoreći: “Marijo, Josipe, ja vas krstim u ime Oca, Sina i Duha Svetoga”.
Nisam se ni mogla ni htjela oduprijeti Božjemu djelovanju. Uostalom, što sam više ustrajala, sve se više množio broj duša koje su tražile da ih krstim. One koje bih krstila sa sobom su dovodile druge duše. Na primjer, žena koju bih krstila povukla bi djecu, muža itd., tvoreći pravi pravcati lanac. Što sam više krstila, to sam se ja sama više oslobađala mnoštva tereta i od tih duša primala konkretnu pomoć. Često su se vraćale da mi zahvale što su nakon kršenja otišle u raj te su mi obećavale da će za mene vječno moliti. U tom sam razdoblju iskusila doživljaje koji su po snazi bili uistinu izvanredni. Kako su se doživljaji nizali i pojačavali, dobivala sam objašnjenja, pa ću izvijestiti o njihovim osnovnim sadržajima.
Bilo mi je jasno rečeno kako nijedna duša ne uđe u raj ako nije bila krštena. Ako joj se ne otpusti istočni grijeh, duša ne može potpuno sudjelovati u životu Trojedinoga Boga. Osim toga, kad se ne bi krstili, mnogim bi pokojnicima bila uskraćena milost koja je nužna za njihov duhovni put te bi u čistilištu ostali beskonačno. To bi se na kraju odrazilo na žive, koji bi neizbježno osjetili posljedice nepomičnosti čistilišta.
U početku sam se pitala kako da krstim vodom te o kakvoj je vrsti krštenja riječ. Sv. Rafael mi je više puta objasnio da nije posrijedi obred u užem smislu, nego protezanje milosti krštenja na žive i pokojne. To se zbiva po moćnome ognju Duha Svetoga, uz pomoć pripadnika Božjega naroda. Riječ je o krštenju koje crpe snagu iz otajstvenoga sjedinjenja Božjega naroda s Kristovom žrtvom, a koje moćno rasprostire oganj Duha Svetoga. To je osobita milost što je udjeljuje Božje milosrđe, a uklapa se u okvire velikih događaja što očekuju čovječanstvo, čime ću se baviti nešto dalje. Ta milost iziskuje da duše sebe prikažu Isusu po Blaženoj Djevici Mariji, to jest da potpuno sudjeluju u smrti i uskrsnuću Isusa Krista, kako bi se s Njim otajstveno sjedinile u vijeke vjekova.
Isus mi je kazao kako krštenje Duhom Svetim i ognjem prethodi njegovu drugom dolasku, kao što je pokajničko krštenje Ivana Krstitelja prethodilo njegovu prvom dolasku. Tako se Božji narod mora pripremiti kako bi ga mogao dočekati kao pobjedonosnog Spasitelja. Zbog toga će Božja milost moćno djelovati kako bi u dušama pobuđivala sve veću želju da prime krštenje. Niti jednu dušu neće lišiti krštenja, bude li ga htjela primiti. Duh Sveti će poučiti Božji narod da sakrament krštenja podjeljuje dušama koje to budu htjele. To je Božja želja. Sv. Rafael mi je objasnio da duše u čistilištu koje se žele krstiti to žarko žele te su se pripremile da prime milost krštenja prešavši ozbiljan put odricanja i darivanja.
Iz objašnjenja što sam ih primila shvatila sam sljedeće:
•krštenje je ulaz kroz koji nužno treba proći kako bismo postali pripadnicima Božjega naroda, a to je Crkva. Duše koje se ukazuju kažu kako bez krštenja nije moguće potpuno primiti milost spasenja. To je krštenje u mojim doživljajima sam Isus opisao kao krštenje Duhom Svetim i ognjem.
•Krštenje Duhom Svetim i ognjem ne zamjenjuje pa stoga i ne niječe sakrament krštenja što ga redovito podjeljuje Crkva. Njime se milost krštenja proteže na one koji krštenje, iz najrazličitijih razloga, ne mogu primiti na redovit način.
•Bilo mi je objašnjeno da milost krštenja djeluje i putem krštenja u želji i krštenja krvlju, ali da želja ili krv nisu dovoljne same po sebi, ako izostaje prikazanja vlastitog života. Dajući sebe, duša mora potpuno prionuti uz Kristovu Žrtvu; jedino tako može primiti oganj Duha Svetoga koji posvećuje njezino darivanje te djeluje kroz želju i kroz krv. Na taj se način duša savršeno uključuje u uskrsnu žrtvu.
•Krštenje je i temeljna zadaća Crkve na Zemlji, zajedno s navještajem smrti i uskrsnuća Gospodinova. Cijeli svemir iščekuje da oganj Duha Svetoga bukne iz Zemlje i rasplamsa se posvuda.
•Bilo mi je rečeno i da se mi živi previše vežemo uz simboliku vode, dok je krštenje djelo Duha Svetoga. Bilo mi je k tome pokazano kako su životni uvjeti na nekim planetima drukčiji do te mjere da je na njima teško naći vodu kao na Zemlji.
•Krštenje je izvanredna pomoć koju Bog podjeljuje da bi dopro do svih ljudi dobre volje, neovisno o tome jesu li živi ili pokojni. Ono je povezano s posvećivanjem života Božjega naroda Bogu, u sjedinjenju s Kristovom Žrtvom, te duše vodi prema otajstvenome sjedinjenju s Kristom.
•Obred krštenja vodom ne može doprijeti do svih, a krštenje Duhom Svetim i ognjem može. U svakom slučaju, svi moraju primiti krštenje ognjem, kako ga je primio Isus Krist, na svojemu putu kroz smrt i uskrsnuće. “Došao sam da bacim oganj na zemlju, pa kako bih želio da se već zapalio! Moram primiti krštenje. Kako sam tjeskoban dok se to ne izvrši!” Kad prođemo putem uskrsnuća, u vjernosti Ocu, i nas ispuni oganj Duha Svetoga, koji nas otajstveno sjedinjuje s Kristom.
Ta su mi se objašnjenja potvrdila kad sam više puta uvidjela da je već i samo krštenje kadro izbaviti mnoge duše, oslobađajući ih straha i potlačenosti. No to je i početak novoga života u Kristu, ne samo za pojedinu dušu, nego i za mnoge druge koje su s njom povezane, a često i za cijele narode. Naime, ukazale su mi se mnoge duše osoba koje su umrle u prošlim vremenima te su od mene tražile da ih krstim. Željele su započeti hod u Kristu ne samo za sebe, nego i za svoje potomke i za svoje narode.
Pamtim poseban slučaj koji mi se ukazao. Posrijedi je bila znamenita povijesna osoba, čovjek kojega su svi smatrali mudrim i pravednim. Unatoč ljudskoj vrlini, zatražio je da ga krstim i ustvrdio kako se bez Isusa Krista ne može stupiti u svjetlost. Predstavio se u ime svih pravednika u čistilištu koji još nisu bili kršteni. Govorio je kako Bog želi da ti pravednici krštenjem postanu njegovim izabranicima i svjedocima Kristova života. Želio je prinijeti samoga sebe za svoj narod. Zamolio je da mu nadjenem ime Josip, kako bi u sebi čuvao život Isusa Krista, na dobrobit svojega naroda.
Brojni su uz to slučajevi mnogih živih osoba koje su mi se ukazivale u duhu tražeći da ih krstim, a svoj su zahtjev obrazlagale uvijek jednako: željom da stupe u Kristov život, u pravi život, u svjetlost.
Krštenje Duhom Svetim i ognjem tiče se dakle živih i pokojnih, bez razlike, jer Bog ne pravi razlike među svojom djecom.
“U Isusu Kristu nema razlike između živih i pokojnih. Milost je milost pa joj nije nikakva zapreka što tijelo postoji ili ne postoji. Ona traži život koji prebiva u dubini duše, u čovjekovu duhu, koji je vječan, ondje gdje stoluje Duh Sveti.”
(Arkanđeo Rafael, 7/4/2007)
To je krštenje put kojim prolaze oni koji žele živjeti besprijekornim kršćanskim životom.
“Po milosti kojoj je sredstvom, krštenje Duhom Svetim i ognjem samo potvrđuje odluku duše da pristane uz Isusa Krista i uz njegov nauk. Stoga takvo krštenje primaju oni koji ga stvarno žele, pri punoj svijesti i slobodno. Bog ne dopušta išta površno. Duše koje prime to krštenje duše su odlučne da žive za Isusa Krista, dajući mu same sebe, po Bezgrešnome Srcu Marijinu. Do te odluke često dođu nakon velikih muka i patnja. Milost krštenja posreduje da bi potvrdila njihovu odluku.”
(Arkanđeo Rafael, 7/4/2007)
Čini mi se da shvaćam kako te duše izražavaju iskrenu želju da se mistično sjedine s Kristom. Gdje je potrebno, Bog pripomaže omogućujući im izvanredno krštenje Duhom Svetim i ognjem.
“Krštenje Duhom Svetim i ognjem može doprijeti do svake duše. Na taj način, svim ljudima dobre volje Bog pruža istu priliku da pristupe životu u milosti, koja se vama na Zemlji daje redovitim krštenjem. Bilo bi, naime, nepravedno kad Bog ne bi, na primjer, nekoj duši u čistilištu osigurao istu mogućnost kakvu ima čovjek na Zemlji. Takvim krštenjem Duh Sveti izravno djeluje kako bi uspostavio jednake izglede i svakome svojem djetetu dao isto pravo da sudjeluje u kraljevstvu Božjem.”
(Arkanđeo Rafael, 11/9/2007)
Krštenje Duhom Svetim i ognjem ne protivi se s krštenjem kakvo mi poznajemo.
“Nije riječ o sakramentu koji bi se razlikovao od krštenja kakvo Crkva podjeljuje na zemlji. To je ista milost koja djeluje u drukčijem obliku, a može doprijeti do najvećega mogućeg broja duša.
Milost krštenja potvrđuje čovjekovo 'da' Bogu po Isusu Kristu, snagom Duha Svetoga. Slabi čovjek, okaljan krivnjom istočnoga grijeha, odasvud izložen sotoninim zamkama, ne bi mogao izdržati sudar sa zlom da nema milosti krštenja. Ona je sredstvo po kojim se čovjek pročišćuje, a njegovo 'da' po tom sredstvu čuva i čini djelatnim.
To vrijedi za žive i za pokojne, jer duša je besmrtna. U duši prebivaju memorija, razbor i volja, bez kojih se čovjek ne može odlučiti za Boga. Neki odluče živjeti po Kristu za vrijeme zemaljskoga života. Mnogi drugi ne, jer ga nisu ni upoznali, a većina njih za to nije kriva. Razmislite: koliko ljudi umre svaki dan a da nisu upoznali Isusa Krista? A ipak svaki čovjek mora proći kroz Kristovu smrt i uskrsnuće. Svatko se mora oprati u Jaganjčevoj krvi kako bi se spasio, bez iznimke, bio živ ili pokojan.
Krštenje Duhom Svetim i ognjem čudesno je sredstvo što ga je Božje Milosrđe namijenilo ovome vremenu, što se čovječanstvu pruža kao posljednja mogućnost da prihvati Isusa Krista i podredi se Njemu, prije nego što bude prekasno.”
(Arkanđeo Rafael, 22/5/2007)