KORICA ISPISATI POVIJEST za

Nakon knjige «Preko velike barijere» Stefanije Caterine, predstavljamo vam još jedno djelo iste autorice. Riječ je o prvom svesku niza naslovljenog «Ispisati povijest», nakon kojega će slijediti ostali.

Naslov ovog prvog sveska je: «U Božjoj misli». Što spisateljica podrazumijeva pod naslovom «Ispisati povijest»? Hoće nam reći da Bog želi zapisati svoje zakone u ljudska srca i u sva stvorenja, ponijeti sve prema «novom stvaranju», preobražavajući svemir.

 

Već to čini i prenosi nam svoju mudrost da bi nam dopustio da sudjelujemo u njegovom djelu. Tako primjećujemo da Bog nije daleko od nas; on snažno djeluje u onome tko ga ljubi, ali skriveno očima onoga koji ga ne traži.

Iako živi izvanredna iskustva vjere, spisateljica se ne zaustavlja na opisu mističnih iskustava niti privlači osobe sebi i svom načinu života. Ne nudi recepte za rješenje tuđih problema niti se bavi prozelitizmom da bi privukla posebnim oblicima religioznosti. U knjizi koju vam predstavljamo, vodi nas jednostavno Kristu, koji upravlja svemirom. Pokazuje nam put kojim nam je ići da bismo razumjeli misao Kristovu.

Što je za spisateljicu misao Kristova? To nije ljudska, racionalna misao, kako se obično shvaća.

Naprotiv, ona je protok Božjeg života koji izvire iz njegovog krila, prenosi se našem duhu, po Isusu Kristu u Duhu Svetom[1]. Naš duh prima misao Kristovu, prenosi je duši koja ju šalje mozgu koji ju obrađuje i pokazuje preko tijela. Taj vitalni proces koji teče iz krila Božjeg u naš duh, koji duša prima te prenosi tijelu i tako dalje, predstavlja, po autorici, duhovnu mudrost-inteligenciju.

Ako aktivno sudjelujemo u tom procesu koji se događa u našem duhu, kada on komunicira s Duhom Svetim, nalazimo se licem u lice s Bogom; naša duša, stvorena na sliku Božju, otvara se Božjem djelovanju izraženom preko sličnosti Božjoj naravi utisnutoj u naš duh. U tom intimnom i dubokom odnosu otvaraju se sva otajstva: spoznaja Boga, čovjekova sloboda i odgovornost. U čovjeku se budi božanska kreativnost i njegova prošlost se dovodi u sklad, njegov se pogled s vedrinom i sigurnošću otvara prema budućnosti, čovjek se preporađa! Pomoću ovog procesa raste, sazrijeva, postaje savršen, kako ustvrđuje sveti Pavao[2], ulazi u svoje poslanje svećenika, proroka i kralja koje je imao prije istočnoga grijeha i koje je ponovno zadobio po krštenju (3. poglavlje).

Spisateljica se, dakle, ne odnosi na neku apstraktnu misao.

Misao Kristova upravlja svemirom. Zahvatit će i preobraziti sva stvorenja. Čisto ljudska misao, odijeljena od Krista iščeznut će, kako tvrdi autorica u prvom poglavlju. Naprotiv, misao Kristova će preobraziti čovječanstvo i sva stvorenja: bit će to novo stvaranje.

Ova knjiga nije roman; za čitanje je i meditiranje. Njezin sadržaj ostavlja osobe same pred Bogom, u «šatoru sastanka» (2. poglavlje), da bi se u njima probudila božanska kreativnost. Tada će ih Duh Sveti voditi i razbuditi njihove potencijale. Razumjet će kako moliti, meditirati, što činiti, jer će shvatiti volju Božju. Primit će snagu, mudrost i svaku milost od Boga pomoću kojih će se izraziti u originalnosti i jedinstvenosti.

Knjiga označava etape naše preobrazbe. Sve započinje i svršava našim mističnim sjedinjenjem s Kristom preko Blažene Djevice Marije. Napredujemo u neposrednoj spoznaji Boga, u intelektualnom gledanju, da bismo došli do jednog trajnog odnosa s Bogom licem u lice. Spisateljica svjedoči da će Bog staviti svemir pred jedan izbor: Bog ili sotona. Na osnovi tog izbora, ostatak čovječanstva vjernog Bogu zauvijek će se odijeliti od svega onoga što je iskvareno i što će završiti sa sotonom. Bit će to jedan tihi proces.

Stefania Caterina kaže da se trudi svaki dan živjeti pred licem Božjim. U tom odnosu s Bogom pred njom se otvaraju sve širi horizonti. Ne osjeća se privilegiranom. Poručuje čitateljima da svi mogu hoditi tim putem: dovoljan je jednostavan, iskren, ponizan odnos i poučljivi stav da bismo stajali licem u lice s Bogom. Trudeći se svaki dan, moleći, meditirajući, svlačeći se od svega što je zapreka, postupno se dolazi do toga da se osjeti protok Božjeg života u nama. Otuda će se roditi sve novo.

Izdavač

 

Uvod

Godine 2008. izdavačka kuća je objavila moju prvu knjigu naslova: «Preko velike barijere»[3], koju je netko od vas možda pročitao. U njoj sam govorila o Božjem planu sve uglaviti u Kristu[4] donoseći mnoga tumačenja primljena preko izvanrednih iskustava.

Naime, već od djetinjstva mi je bilo dano komunicirati na poseban način s Bogom i s drugim instrumentima od njega izabranima, preko viđenja i unutarnjeg govora. Smatram da mi taj dar nije dan po zaslugama ili po osobnim sposobnostima nego po nedokučivom Božjem planu, po njegovom posebnom pozivu. Sve to od mene iziskuje jedan odgovor u pogledu vjere, hrabrosti, spremnosti svjedočiti.

Nisam časna sestra. Laikinja sam koja je prikazala život Bogu želeći dostojno odgovoriti na njegov poziv. Ne pripadam nijednoj vjerskoj organizaciji. Iako svjesna krhkosti koju imam kao stvorenje, odlučila sam preuzeti na sebe sve odgovornosti i posljedice koje odgovor na Božji poziv podrazumijeva. Oduvijek sam smatrala svojom dužnošću, osim što je čin ljubavi prema bližnjemu, ne zadržati samo za sebe primljena tumačenja, jer se tiču tema koje su toliko bliske čovjekovom srcu. Uostalom, Gospodin je tražio da mu budem vjeran i iskren svjedok i nikada mi nije sakrio poteškoće koje me čekaju. Platila sam za svoje svjedočanstvo, znam da ću još platiti; nije uvijek lako biti svjedocima. Ipak, drago mi je što nisam uzmaknula.

Gospodin će dati sud o mome radu. Potpuno se pouzdajem u njega. Ali, trebam reći da sam u zamjenu primila puno radosti i puninu, štoviše, milina ljubavi Božje koju trajno kušam uvijek je uvelike nadmašivala tvrdoću mnogih proživljenih kušnji. Naposljetku spominjem da nisam studirala teologiju niti konzultirala priručnike. Ono što pišem nisam naučila ni od koga. Imala sam samo jednog Učitelja, Isusa Krista kojem sam bezuvjetno dala svoj život po Bezgrešnom Srcu Marijinom. Nisam bila u karizmatskim ili ezoterijskim grupacijama. Tijekom puta Bog mi je darovao braći i sestre koje ljubim i koji me ljube, s kojima mogu podijeliti jednostavni i duboki kršćanski hod i težiti prema jednom jedinom cilju. Mogu reći da se osjećam ljubljenom, zdravom i sretnom; to dugujem vjeri u Gospodina koji se brine za naš život i to čini ozbiljno.

Na početku sam citirala moju prvu knjigu jer je ona temelj onoga što ću pisati na predstojećim stranicama, utoliko smatram da će biti teško u potpunosti razumjeti ovaj svezak bez čitanja prethodnoga. Ja ću se sa svoje strane truditi u notama podsjećati na važne točke koje sam već prethodno obradila, ali neću previše dužiti, da ne bih time opteretila čitanje i ponavljala se.

Ova knjiga će biti prva u nizu naslovljenom «Ispisati povijest». Naslov nisam sama smislila nego ga je sam Isus htio. O kojoj povijesti je riječ? O jednoj očaravajućoj ali i mučnoj povijesti, o povijesti odnosa između čovjeka i Boga, između stvorenja i njegovog Stvoritelja. Tu povijest je čovjek teško proživio, sačinjena je od svjetla i sjena, od vjernosti i izdaja, od herojskih poleta, od pogubnih padova do napornih ponovnih uspinjanja. To je povijest koja se čini nikada ne dovršenom, koja je na određeni način započela i poslije istočnim grijehom zastranila od smjera kretanja na jedan drugačiji put. Naprotiv, s Božje strane se od početka ništa nije promijenilo niti bi se moglo promijeniti, pošto su njegova ljubav i vjernost prema čovjeku ostali netaknuti, apsolutni, učinjeni uzvišenima Kristovom žrtvom. Naime, Božji je plan nepromjenjiv, taj da nas učini svojom ljubljenom djecom, punom slave i dostojanstva.

Protumačeno mi je i pokazano iz različitih kutova kako se trebala odvijati povijest između Boga i čovjeka, gdje to nije funkcioniralo i što Bog čini i činit će da bi oni koji žele biti autentična djeca Božja mogli ponovno ispisati povijest odnosa Boga i čovjeka. Gospodin želi da ja sve to zapišem u korist onih koji hoće upoznati njegov plan ljubavi i spasenja. Stoga, s Božjom pomoći, trudit ću se prenijeti vam ono što sam primila, donoseći mnoge razgovore s Gospodinom i s onima koji su sredstva u Njegovim rukama, osobito sa svetim Rafaelom arkanđelom koji na poseban način prati moju dušu. Dat ću sve od sebe, unatoč poteškoći da riječima izrazim Otajstvo i sigurna sam da ćete mi to oprostiti.

U ovom prvom svesku razmotrit ću na poseban način misao Božju jer iz te misli započinje naša ljudska povijest. Sve što postoji plod je Božje misli. Iz nje proizlazi naš život, u njoj se krećemo. Od Božje misli započinje povijest o kojoj ćemo govoriti i iz iste te misli ona će biti ponovno ispisana.

Gospodin želi da tumačenja koja ću donijeti u ovoj knjizi, kao i u onima koje će slijediti, ne budu smatrana jednostavno nekom zbirkom nebeskih poruka. Isus je više puta naglašavao da se ono što mi je bilo objavljeno tiče Božjeg plana koji je oduvijek ali koji treba biti obznanjen na osobit način ljudima ovog vremena. Naime, kako mi je bilo rečeno, oni žive u jednoj delikatnoj fazi i odlučujućoj za čovječanstvo. Riječ je o jednom planu koji priprema budućnost čovječanstva, budućnost obilježenu dubokim promjenama.

Iako je to jedan vrlo artikuliran i složen plan, pravi mozaik, nije ništa novo ili različito od sadržaja Evanđelja nego je njegovo konkretno i snažno ostvarenje od Boga, koji će konačno odvojiti svjetlo od tame i dovesti do savršenstva one koji su prihvatili Isusa Krista i žele sudjelovati u njegovom djelu otkupljenja. Radi se o planu koji je već bio na djelu u stvaranju i koji se mora razviti do vrhunca, u vrijeme koje je samo Bogu poznato ali koje, kako mi je dano shvatiti, neće biti beskonačno jer se čovječanstvo nalazi u teškim prilikama, što mislim da i sami primjećujete. Stoga Bog želi da njegova djeca upoznaju taj plan da bi svatko dao svoj slobodni pristanak na djelovanje Duha Svetoga.

Tumačenja koja sam primila Isus je definirao kao «proročku poruku za čovječanstvo ovog vremena i cijelog svemira[5], bez obzira na razlike u rasama, narodima ili vjerama, namijenjenu kako živima tako i pokojnima.» Poruka je proročka u pravom smislu riječi. Prorok, naime, nije neki vračar koji predskazuje budućnost niti onaj koji najavljuje katastrofe ili još manje neki nad čovjek nadaren posebnim moćima. On je jednostavno sredstvo, jedan Božji poslanik pozvan prenijeti narodu, u određenom povijesnom trenutku, sud, opomenu, utjehu i obećanja Božja. Danas bismo ga nazvali predstavnikom. Eto, ja nisam drugo doli jedno sredstvo, predstavnica i ništa više. Stoga, dragi čitatelji, ostavite po strani moju osobu i usredotočite se na Boga i na ono što on želi učiniti preko vas. On će vam dati svjetlo za razumijevanje svega napisanog u ovoj knjizi. Ja ću moliti za sve vas.

Čovječanstvo ovog vremena opsjednuto zlom i teškim nemirima ima više nego ikada hitnu potrebu za dubokim potrebama. Bog nas želi spašene, slobodne i sretne. Zato nam je dao svoga sina Isusa Krista da nas povede u novi život. U njemu nam je obećao spasenje i Bog uvijek poštuje svoja obećanja. Od srca vam želim da zajedno s Bogom ponovno ispišete vašu povijest. Zahvaljujem svima onima koji su me podržavali u sastavljanju ove knjige. Zahvaljujem svima koji će je čitati s vjerom. Na sve zazivam Božji mir i blagoslov.

 


 

[1] Usp. Heb 4,12-13

[2] Usp. Ef 4, 16

[3] «Preko velike barijere» Izd. Luci dell′ Esodo

[4] Usp. Ef 1, 8-12

[5] Objavljeno mi je da u svemiru postoje mnogi planeti na kojima živi čovjek. Svi ljudi u svemiru su stvoreni na sliku i priliku Božju i otkupljeni Isusom Kristom koji se utjelovio na ovoj Zemlji jednom zauvijek i na dobrobit svih. Neka čovječanstva su očuvala vjernost Bogu od početka, nemaju istočnog grijeha i razvijenija su od ostalih. Druga su se pobunila protiv Boga. Naše čovječanstvo ne samo da se pobunilo nego je sklopilo savez sa sotonom i našlo se u najgoroj situaciji. O ovome sam naširoko pisala u svojoj prvoj knjizi. Usp. «Preko velike barijere» 6. poglavlje.

 

Narudžba knjiga

Izdavač: MARKRAS d.o.o.
Dr.Ante Starčevića 37,
88266 Međugorje, BiH
tel. +387 63 708 829
HR +385 92 2500 683
email: kramimedj@gmail.com