Što je za tvoj život značio događaj “Međugorja”? 

 

Susret s događajima milosti u Međugorju, bio je odlučujući trenutak u mom životu. Taj susret je bio nova i definitivna etapa u mom odnosu s Bogom. U meni se definitivno otvorila nova dimenzija, jer Gospina ukazanja u Međugorju, predstavljaju iz mog gledišta, novu prekretnicu u Crkvi i čovječanstvu. Ova ukazanja nadilaze sve duhovne pokrete i metode, vode čovjeka u osobni i živi odnos s Bogom, u susret s Njim oči u oči. Susresti Boga oči u oči nadilazi sve metodologije i formule koje nas zatvaraju, i ako smo potpuno Bogu predani onda nas susret s Njim budi i mijenja. 

 

Kad govorim o ukazanjima, ne mislim samo na iskustva šestero vidjelaca, nego idem dalje od toga: gledam u širinu djelovanja Duha Svetoga u raznim osobama, u jednostavnim dušama koje su na svojim licima izražavale prisutnost Duha Svetoga i Gospe. Mislim i na one osobe koje su imale duboka i raznolika iskustava prisutnosti Majke Božje u svom životu, vezana uz Međugorje. Moje gledanje ovog fenomena ukazanja je jako široko, iako u Međugorju ostaje središnji događaj ono što se zbiva preko šestero vidjelaca, kao posebna milost koja okuplja ljude i vodi ih Bogu preko Gospe.

 

Misleći na ono što se događalo na početku ukazanja, mogu reći da je Gospa bila živa, bila je prisutna u pravom smislu riječi. Dubina i širina, svega ovoga se može razumjeti samo vrednujući dugu evoluciju događanja. Gospinim dolaskom, u mojoj duši se otvorila sasvim nova duhovna dimenzija, mnogo prostranija od onih iskustava koja sam do tada imao. Naravno, preko zadaće u župi koju sam obavljao, preko susreta i raznih svjedočanstava koja sam čuo, moj se pogled sve više širio.

Sada, kad razmišljam što je za moj život značilo Gospino ukazanje u Međugorju, mogu reći da je to za mene bila potpuna promjena. To ne znači da sam ja potpuno dosegao preobrazbu, nego hoću reći da se sasvim promijenio moj pogled na život, i promijenilo se moje gledanje duhovnosti uopće. Mogao bih sažeti govoreći da je sve nastalo novo, jer Bog stvara sve novo. To je ta perspektiva koja se otvorila preda mnom i koju sam prepoznao.   

 

Svima je poznato da se crkveni autoritet još nije službeno izjasnio po pitanju Gospinih ukazanja u Međugorju, jer ona još traju. Ipak, čini mi se, ako u budućnosti nadležni crkveni autoritet prepozna autentičnost ukazanja, to priznanje neće imati nikakvu snagu u onima koji to pasivno očekuju. Primijetio sam da neke osobe s nestrpljenjem čekaju priznanje crkvenog autoriteta, odgađajući vlastito obraćenje za taj trenutak. Ali ne može se pasivno očekivati neki dokument, misleći da će on pomoći našem obraćenju. Zbog toga, blaženi oni koji već sada, u jednostavnosti žive ovu milost! Smatram naprotiv, da ako i dođe službeno priznanje, tko nije vjerovao i molio do tog trenutka, neće vjerovati niti poslije. Tko je naprotiv ušao u molitvu i proces obraćenja, već je na pravome putu.

 

Bog želi samo da živimo s povjerenjem predani Njegovoj volji. Sam Gospodin će potvrditi milost ukazanja u osobama koje se obraćaju. Zahvaljujući njima, odgovorni autoritet će moći vidjeti plodove i priznati ukazanja. Ovo je uvjerenje koje me je vodilo kroz sve ove godine. Zbog toga sam se trudio koračati u vjeri, u neprestanom obraćenju, pokazujući taj put Božjemu narodu.